subota, 11. rujna 2010.

Siniša Labrović

Siniša Labrović je zlostavljač životinja (i aktivist udruge Pravo na grad).

Prije nekoliko godina, ovaj nezaposleni učitelj hrvatskog jezika, muku je mučio sa svojom egzinstecijom i identitetom te nezahvalnom okolinom koja mu nije posvećivala dovoljno pažnje.

To se sve promijenilo nakon što je kupio bolesno stado ovaca. Dopremio ih je u Zagreb, smjestio u ruševnu tvornicu Badel. Životinje je držao u neprimjerenim uvjetima, bile su izložene buci iz zvučnika (postavljenih posebno za njih) i draženju posjetitelja. Agonija je trajala danima, osim za one ovce za koje su suučesnici ovog performansa glasali da budu zaklane.

Situacija je postala toliko degutantna da se je aktivirala i inače inertna veterinarska inspekcija te je izričito zabranila nanošenje boli životinjama. (Projekt Stado, Prijava Veterinarskoj inspekciji)


Sudbina preživjelih ovaca nije pouzdano poznata - one se poslužile svrsi: Nakon tog performansa zanimanje nezaposlenog učitelja Siniša Labrović je zamijenio s karijerom konceptualnog umjetnika.

"Taj do­ga­đaj bio je pre­kre­tni­ca. Na­kon to­ga sam po­čeo vje­ro­va­ti u ­svoj rad jer su ga po­če­li pre­po­zna­va­ti - ot­kri­va umje­tnik." (Siniša Labrović, Jutarnji List, 27.01.2008., tinyurl.com/2wheoc9)

Zlostavljanje životinja je najgnusniji i najkukavičkiji čin koji čovjek može počiniti, životinje se ne mogu same braniti, zakoni koji bi ih trebali efikasno štiti od različitih Siniša Labrovića ili ne postoje ili se ne provode, društvo na takve slučaje gleda s zlobnim  odobravanjem (osim ako se ne radi o slatkim štencima).
U takvim uvjetima graditi umjetničku karijeru na mučenju životinja je lagana odluka.

Nadam se da će i ovaj blog pomoći da se takvo stanje promijeni.

Siniša Labrović za svoj zločin nije bio kažnjen u skladu sa zakonom - ali se cijeli slučaj ne smije prepustiti zaboravu.

Siniša Labrović je zlostavljač životinja.

2 komentara:

  1. JBG, selektivno novinarstvo ("blogeraj") je zločin s predumišljajem. Ovdje je "slučajno" zaboravljen background čitave priče (a slučajno sam tada naletio na performans i apsolutno ga podržao): naime, bilo je riječ o alegoriji, točnije sprdnji (opće-društveno-nužno-potrebnoj) na Big Brother etc reality show. Možda bi bilo primjerenije da su ovce gledale, a mi publika bili slučajevi, ali onda pasivni gledaoci ne bi ispadali - ovce... Crni i vrlo specifičan, inteligentan humor... a licemjerje svijeta u kojem se industrijski tretiraju životinje na pokretnoj traci kako bi ispunile svrhu - zarade (a ne "zdrave" prehrane) rezultira ovim primitvnim, "novinarskim" uratkom. Btw, prezirem besmislenu, performersku kvazi-umjetnost i kad sam čuo za "pišanje ispred sabora" htio sam se obrušiti... eto, u "Slučaju Labrović" to ipak nije (uvijek) tako.

    OdgovoriIzbriši
  2. Background priče nije važan. Ovce (a ni ostale životinje) nemaju nikakve veze sa našim ljudskim bedastoćama. Te se stvari ne bi smjele prelamati na njima. Ritualna klanja (koje je spriječila veterinarska inspekcija) te odbacivanje životinja nakon što su stvorile karijeru i osigurale zlostavljaču Labroviću egzistenciju je za svaku osudu.
    Okrutni reality show je ipak gori od glupih reality showa, zar ne?

    OdgovoriIzbriši